Tražeći zanimljive stvari po internetu naišao sam na jedan članak sa naslovom “Daily Inspections Keep Your Spitfire In Tip-Top Shape”. Pomislio sam da je ovo neka zezancija. No ispada da je glavni dio članka video koji opisuje detaljno održavanje aviona Spitfire iz 1940. Godine u trajanju od 50 minuta.

Punih 50 minuta video se bavi održavanjem tog aviona i kako ga pravilno održavati. Vjerujem kako tema nije za svakoga, ali kratki edukativni film je dio povijesti i jako je zanimljivo gledati način kako su prije 80 i više godina Britanci servisirali svoju ratnu opremu.

Pretpostavljam kako je filmić bio namijenjen samo za majstore i servisere koji posao izvode, jer ovakve informacije ne bi bilo dobro odati protivnicima u početku drugog svjetskog rata.

Što je meni naj zanimljivije je način na koji je sve dokumentiranu i u isto vrijeme napravljeno jednostavno da bi gledatelj brže shvatio. Da bi do kraja shvatio situaciju valja se sjetiti da je to bilo vrijeme rata i da se odjednom treba naći što je više sposobnih ljudi za servisiranje aviona kojih je bilo na tisuće.

To je bilo jedno rješenje, a drugo je da se način pregledavanja i servisiranja učini što je više jednostavnijim. Barem koliko kompleksnost jednog aviona dozvoljava. Napravljene su rutine održavanja za svaki model aviona posebno. Koje su serviseri različitih djelatnosti zajedno slijedili.

Jedna rečenica koju sam posebno zapamtio je u prijevodu: Ako postoji nešto što treba servisirati a nije navedeno u rasporedu, to ne znači da smije biti zanemareno ili odgođeno. Što je dosta očita izjava ali svejedno meni se dopada.

Za rutinsko pregledavanje aviona koje je moralo biti što je moguće preciznije, jer je u pitanju život pilota i samog aviona. Napravljen je sistem sa obrascem za održavanje. To je jedna knjiga sa svega par velikih listova koja sadrži praznu tablicu gdje se upisuju svi serviseri i posada koja sudjeluje u pregledu određenog aviona. Tu je i nadzornik koji prati dali je sve u knjigu upisano, odnosno još jedna razina zaštite od lako moguće ljudske pogreške.

Dnevna inspekcija Spitfirea počinje sa montažerom. Montažer je tu da provjeri kotače koji se pravilno moraju uvlačiti nakon polijetanja i podmaže cijeli sistem, nakon toga provjeri tlak u gumama. Nakon toga prelazi na kokpit i provjerava dali hidraulika za oružje ima dovoljan tlak, potom provjeri kočnice na kotačima. Potom provjerava dali pomična krilca na krilima i repu funkcioniraju kako spada. I za kraj još provjeri neke od sigurnosnih sistema za pilote. Za montažera tu završava pregled i upisuje se u obrazac za održavanje.

Slijedi mehaničar leta koji obavlja svoj pregled. Nema smisla da nabrajam sve što rade majstori jer je sve objašnjeno u kratkom filmu. Mehaničar prvo provjerava propeler na nosu aviona, zatim provjerava sistem hlađenja motora koji se nalazi na motoru, uz to provjeri još neke stvari u kokpitu i tu je kraj njegovoj inspekciji. Upisuje se u obrazac i završava.

Slijedeći na inspekciju kreče oružar koji provjerava sve vezano za oružje. Spitfire je zamišljen sa 8 mitraljeza, no u početku radi manjka resursa su stavljali samo po 4. Oružar provjerava dali je sva municija na mjestu, dali je u kabini sve spremno za paljbu iz oružja, i treba li se koji mitraljez popraviti. Kada to završi i oružar se upisuje u obrazac za održavanje.

Slijedeći je majstor za komunikacije. On pregledava radio antenu i uvjerava se da sve čime pilot komunicira na daljinu radi kako spada. To je radio i njegove baterije i antene koje su na dva mjesta na vrhu i na repu aviona. Na kraju se i on upisuje u obrazac za održavanje.

Slijedeći je električar koji provjerava sve na motoru aviona vezano za struju. Uz to provjerava dali u kokpitu sve lampice i zujalice upozorenja rade i dali svjetla za slijetanje rade. Na kraju se upisuje u obrazac za održavanje.

Još nije gotovo. Slijedeći dolazi instrumentar. Instrumentar je tu da provjeri točnost svih instrumenata u kabini. U to vrijeme instrumenti kao brzinomjer i altimetar se trebao svako malo namjestit jer izgubi točnost. Osim toga u kokpitu je postojao i sat koji je uvijek trebalo malo podesit. Instrumentar je provjeravao i masku za kisik, odnosno radi li dovod kisika. I na kraju se i on upisuje u obrazac za održavanje.

To bi bilo to za postupak pregleda. Zanimljivo je vidjeti kako su u našoj ne dalekoj prošlosti postojali sistemi za izvršavanje važnog posla u kojem se nije smjela desiti niti jedna pogreška. Pogreške su se skupo plaćale i zato se ovakvo nešto usavršilo.

Pitam se dali danas postoje sistem sličan ovome za pregledavanje modernih aviona. Sumljam da je to lako saznat. Pa eto za Spitfire sam saznao 80 godina poslije kada informacije o vojnoj opremi iz tog doba više nisu nikome važne.

Ispada da se mogu pronaći dosta zanimljive knjige na internetu vezane za avione Spitfire. Primjer je priručnik za upravljanje avionom u kojem pišu informacije kao: Kako izvanredno sletjeti ili kako riješiti neke od problema još u zraku. Pitam se što još iz povijesti mogu pronaći da je ovako dobro digitalno dokumentirano i leži na internetu bez puno pozornosti.