“Fallen leaves tell the story” prva je rečenica koju čujemo u igri Elden Ring. Igra godine 2022. Vjerujem da postoji još osoba uz mene koja nije znala da “soulslike” igrice imaju priču. Mislio sam da je ideja u takvim igricama da imaš veliki mač, da hodaš, trčiš i izmičeš se svemu što te pokušava ubiti. Zapravo misao nije kriva, ali je falila puna slika situacije.

Ispada da Elden Ring skriva jednu ogromnu misterioznu priču koju ljudi i danas, skoro dvije godine nakon objave igrice pokušavaju odgonetnuti.

No dobro igrica sa dobrom pričom. To smo vidjeli i prije. U čemu je stvar baš sa ovom?

Ispada da način na koji se ova priča prenosi nije očito vidljiva na prvu. Kada bi čovjek sam htio doznati cijelu priču igrice. Morao bi sam proći kroz cijelu igru i pogledati u svaki kut, svaku rupu, svako skriveno mjesto da bi saznao sve detalje. I to još ne bi bilo dovoljno jer treba sve te informacije složiti u jednu priču koja ima smisla.

Evo dat ču primjer ovoga:

Kada prvi puta stupimo u svijet Elden Ringa. Takozvani “The Lands Between”. Ispred nas se prostire lijepi zeleni krajolik sa nekakvom urušenom građevinom dosta blizu nas. U daljini je neko ogromno zlatno drvo čija krošnja seže do neba, a odmah nama ispred nosa neki nepoznati čovjek sa potpuno bijelim licem. Da bi saznali tko je čovjek moramo doći do njega i aktivirati dijalog. Čak i onda ne znamo ništa o njemu, nego da je prema nama prijateljski nastrojen i da nam se obraća sa “tarnished”, odnosno u prijevodu okaljani.

Dalje da bi saznali kakva je to građevina ispred nas moramo ju pogledati izbliza. Osobno ja nisam znao da je to urušena crkva do par sati u igri kad sam pročitao na internetu nešto jer nisam mogao pronaći gdje trebam ići.

A da bi saznao kakvo je to ogromno zlatno drvo trebalo bi igrati duže vrijeme i jako dobro obratiti pažnju na znakove i te kratke dijaloge likova koje dobijemo. Naravno možemo otići na internet i potražiti odgovor. No odgovora ne bi bilo da prije nas netko nije otkrio u igri i objavio na internetu.

Pomalo mi je glupo opisati igru ovako jer je otrcana rečenica, ali igra nas ne drži za ruku. Priča u igri nam se predstavlja sa pretpostavkom da smo mudri i da ćemo sami zaključiti bitne stvari. I stvarno je tako. Sve bitne stvari sam otkriješ i kada ih otkriješ imaš osjećaj da si nešto pametno napravio. Kad zapravo i jesi. Možda iz sto pedesetog pokušaja, kao u mom slučaju, ali svejedno si uspio. Pretpostavljam da se zbog toga stalno vračam igri. Prije no što sam počeo pisati ovu rečenicu umro sam dvadesetak puta na istom mjestu i izašao iz igre.

Da se vratim na početak sa rečenicom “Fallen leaves tell the story”.

Dok sam u igrici cijelo vrijeme je prisutan osjećaj sam da se nešto veliko desilo puno prije no što sam došao. Kao da sam propustio vrijeme u kojem je ovo mjesto bilo mlado. Što zapravo i jesam. To se cijelo vrijeme kroz igru doznaje.

Zapravo usporedno sa svijetom koji otkrivaš, otkrivaš još jedan svijet koji je tu bio davno prije. Čak i sada postoje neki dijelovi svijeta, neki skriveni spomenici, neki misteriozni likovi kojima igrači nisu uspjeli otkriti značenje.

Bit ču iskren i otkriti da nisam došao do kraja igre, a u ovih 30 sati koje sam uložio u igru nisam o priči skoro ništa skužio. Sve vezano za priču sam saznao sa interneta i od ljudi koji su uložili tisuće sati proučavajući svaki kut igre da bi otkrili skriveno. I što je zanimljivo svatko od tih ljudi će imati malo drugačiju priču, odnosno igru će interpretirati na malo drugačiji način.

Što je meni nevjerojatno zanimljivo. Zapravo toliko je nevjerojatno da ti ljudi imaju volje tako nešto raditi. Uz sve to, nedavno je izašao nastavak igre zvan: “Shadow of the Erdtree”. Što znači da ćemo vjerojatno otkriti neke zagonetke koje smo skupili do sad, ali ćemo i dobiti neke nove.