Večina nas zna gdje “nabaviti” digitalni oblik neke knjige ili videa koji nas zanima. Takve web stranice postoje otkako i internet. No zašto postoje? Naravno da bi mi nabavili knjige. Ali sama web stranica nema nikakve koristi od toga što mi nabavljamo knjige.

Ispada da postoje ljudi koji se bave očuvanjem bilo kakvih digitalnih sadržaja. Da bi se bavili digitalnim očuvanjem postoji par problema. Prvi i najbitniji problem: da je ilegalno dijeliti tuđi digitalni rad, kao na primjer knjige i filmove. Zbog toga sve stranice sa kojih nabavljamo taj sadržaj besplatno su ilegalne.

Unatoč tome, stranice su već godinama u funkciji i normalno rade. Zašto je tako? Pretpostavljam da ljudi koji se bore protiv piratiziranja imaju većih problema od stranice sa puno pdf fajlova. No tu i tamo se desi da neka web stranica padne pod oštricu, i vlasti ju sruše.

Primjer jedne je Z-library koju su 2022. godine ugasile Američke vlasti baš zbog toga što je stranica imala najveću kolekciju knjiga, časopisa i bilo kakvih pisanih tekstova na internetu. No nedugo nakon ista stranica je ponovo otvorena na tamnom webu (Dark Web) i sve je po starom. Čak su napravili mobilnu aplikaciju za lakši pristup. Zanimljivo je spekulirati zašto su srušili tu stranicu. To je jedna od rijetkih stranica sa koje se moglo skinuti par knjiga, a uz pretplatu se moglo skinuti veći broj knjiga. Pretpostavljam da se ta monetizacija nije svidjela vlastima.

Dali postoji legalno digitalno arhiviranje?

Naravno da postoji, problem je što ljudi često ne vjeruju tim arhivama pa rade svoje. Primjer najpoznatije takve arhive je Internet archive. Internet archive je kao internetska knjižnica u kojoj je moguće posuditi sadržaja. Barem se takav dojam dobije kratkim internetskim pretraživanjem. No ne znam na koji načina sam ja mogao preuzeti određene rom-ove sa te stranice kad sam se zanimao emulatorima.

Kako bilo Internet archive je još poznatija po svojem izumu Wayback machine. Alat sa kojim možemo vidjeti kako su web stranice izgledale u određenom trenutku u prošlosti. Kao zanimljivost preporučam posjetiti popularne web stranice kao YouTube ili Facebook za malo nostalgično iskustvo.

Da se maknem od knjiga i tekstova. U zadnje vrijeme slušam nezadovoljne priče ljudi koji kupuju igre za Playstation i Xbox u CD formatu, kako sa CD-om dođe samo šifra proizvoda, pa se igrica potom mora skinuti sa servera kompanije koja je napravila igru. Glavni problem je jednom kada se taj server ugasi više nećemo moći skinuti igru sa njega.

Da se razumijemo nisu sve igre takve. Kod većine igara je moguće samo ubaciti CD u konzolu i odmah igrati bez internet konekcije. Jedini način da se takva igra sačuva nije potpuno legalan.

I tako se nastavlja borba očuvanja ljudima dragih stvari, moralnih odluka i zakona. Moj osobni stav je negdje u sredini. Nekada sam bio potpuno za piratiziranje, ali sa godinama sam shvatio da je nešto krivo u tome. Problem je što digitalne proizvode ne možemo sasvim dobro predočiti kao materijalne stvari. Ipak su to nule i jedinice u nekim ćelijama u memoriji računala.

Dali je dobro dijeliti nečije digitalno vlasništvo?

Rekao bih da nije, u čemu me i zakon podupire, no jesu li poduzete mjere da se to isto sačuva za budućnost. Možda je na autoru da odluči hoće li njegovo djelo postojati u budućnosti? Tako je bilo sa Franzom Kafkom koji je rekao prijatelju da spali sva njegova djela. Što prijatelj naravno nije napravio, i objavio ih je nakon što je Kafka umro. I sada imamo neke od najvećih svjetskih romana na dohvat ruke.

Pretpostavljam da će se ova rasprava nastaviti u budućnosti. Za sada bez nekog konkretnog rješenja na vidiku.