U zadnjih par dana počele su me zanimati starije igrice. Zapravo jedna nova igrica koja je izašla nedavno (Warhammer Boltgun) i napravljena je u stilu starije PS1 igrice. Što me inspirirala da zaigram nešto starije. No htio sam to raditi na novi način. Htio sam isprobati dali se to može nekako igrati na mobilnom uređaju?

Ispada da se može i ne samo to. Može se igrati puno više od starijih igrica. Polako sam zaboravio koliko je prosječan mobitel zapravo jak.

U početku mi je cilj bio zaigrati igricu Doom iz 1993. godine koju sam pretpostavio da će moj android pokrenuti bez poteškoća. Na mobitel sam instalirao aplikaciju Lemuroid. To je jedan od emulatora koje ču ovdje spomenuti. Emulator na kojem je moguće emulirati PS1, PS2, GB, DS itd. igrice. Moguće ga je preuzeti na Google Play-u i potpuno je besplatan. Nakon toga sam namjestio željenu igricu. U ovom postu mi nije cilj opisivati proces namještanja igrica na emulatore. Za to ako je netko zainteresiran Google mu je prijatelj, posebno Reddit i subreddit „/Roms“.

I samo tako igrica se prikazala. Na mobitelu naravno nema mjesta za gumbe tako da su kontrole sve na ekranu odnosno osjetljive na dodir. No igricu je moguće igrati i prelaziti kao i na Playstationu 1.

Eto ga i to sam isprobao, vrijeme je za malo teži ispit. Nintendo DS smatram kao jednu od najboljih konzola koje sam ikad igrao. Ovo bi mogao biti dobar trenutak da se malo podsjetim kako je to bilo prije. Jedna od najdražih Nintendo igrica „Super Mario Bros“ se učitala bez imalo štekanja. Kao i na starom Nintendu DS. Prešao sam prvu razinu da vidim jeli tako i za vrijeme igre i usitinu je sve išlo glatko. Naravno ekran je nešto manji jer su na jedan ekran od mobitela morali ugurati 2 ekrana od Nintenda.

Nakon ovakvog iskustva moj interes je skočio u nebo. Logični slijed događaja je Nintendo 3DS. Za tu konzolu koristio sam drugačiji emulator zvan „Citra“. Emulator specijalno napravljen za Nintendo 3DS igre. Pa sam tako odlučio isprobati „The Legend of Zelda Ocarina of time 3D“. Ovdije moram priznati postavljanje igrice je nešto kompliciranije od ostalih emulatora, no ništa što par minuta lutanja internetom neće riješiti.

Ponovo ista stvar, sve radi. Naravno bilo je malo zezanja sa postavkama emulatora. Postoje razne postavke koje nisu upaljene tijekom prve instalacije, a poboljšavaju iskustvo igre. No konstantnih 30 FPS-a u igri čini ju itekako pogodnom za igranje. Ista je stvar sa ekranom, malo je prostora za 2 Nintendova ekrana tako da će oni sa većim telefonima

više profitirati.Idemo dalje gospodo. Koliko daleko moj osrednji mobitel može podnijeti. Ovo više nije o igranju zabavnih igara gdje god da sam. Ovo je o testiranju granica. Postoji emulator koji služi za emuliranje Nintendo Switch igara na Android uređajima. Ovdje ču najvjerojatnije udariti u zid, no to sam mislio i sa Nintendo 3DS konzolom pa evo me ovdje.

Emulator o kojem sam govorio zove se „Skyline“ i u ovom trenutku developeri tog projekta su napustili projekt. Vjerojatno zbog nekih razloga vezanih sa zakonom o igricama. No bili su toliko dobri da su nam ostavili ono što su napravili da to i dalje možemo koristiti. Tako da sam sve uspio namjestiti i za prvu igricu isprobao „Hollow Knight“. Dame i gospodo ovakav osjećaj se diživljava jednom. Igrica je radila. Igrica je radila na 60 FPS-a, ili barem je toliko pisalo. Nije sasvim isti osjećaj kao na računalu, ali se bez problema se može igrati. I sada mi je jedan od ciljeva igrati igricu do kraja na mobitelu.

U ovom trenutku mislim da sam došao do kraja „igrivih“ igrica. Za kraj sam ostavio igricu koja ne smije raditi. Ako će raditi, onda nešto ne valja sa mojim mobitelom jer je pre jak.

Odlučio sam isprobati Skyrim, malo je starija igra, no na mobitelu ne bi trebao raditi. I nakon bolnog prebacivanja, s obzirom da igra ima oko 15 Gb. Igrica se upalila… No ne za dugo, jer je broj FPS-a pao i na kraju se igra ugasila.

To je to, to sam čekao. Zid koji mi neće dati naprijed. Za sada barem. Sjećam se prije par godina na svome Samsung Galaxy s3 mini-u sam isprobavao ovakve stvari i ako se dobro sjećam nisam mogao igrati Nintendo DS igrice. Mogao sam ih pokrenuti, ali je FPS bio pre mal.Iz ove male avanture shvatio sam da su emulatori na mobitelu zapravo stvarno dobro napravljeni. Ljudi su otkrili da ti mali uređaji mogu pokretati ozbiljne stvari. To se vidi sa sve boljim Android igricama. Uz to u zadnje vrijeme dolaze zanimljive ručne konzole (Handheld console) od kojih su neke napravljene sa Android sustavom. Primjer jedne je GPD XP, što je konzola nalik Nintendo Switchu, na kojoj bi zapravo mogli emulirati ozbiljne igrice, što nije ni čudo s obzirom na cijenu od 1000 eura.

Time bih volio zaključiti ovaj post o emulatorima. Emulatori su tu i postaju sve bolji. Bit će uzbudljivo čekati i gledati nove emulatore i projekte kojih će biti sve više za nas da uživamo.