Mogu li se figurice printati sa FDM printerom?
Odmah ču otkriti: Mogu se printati. To znam jer sam isprobao, a u ovom članku ču to malo pojasniti. Cilj mi je objasniti postupak kojim sam isprobavao različite metode printanja i neke stvari koje sam zapazio dok sam se zezao sa svojim printerom: Creality ender 3 v2.
Započeo sam sa odabirom 3D modela kojeg ču printati. Za to sam koristio stranicu MyMiniFactory, ali ne sumnjam da ima dobrih modela na drugim stranicama. Odabir je pao na model malog rakuna sa malim nožem i štapom u rukama, i torbom na leđima. Na modelu je već ugrađeno postolje koje daje dodatan izazov za ovaj projekt. Zašto je tako, objasnit ču dalje u tekstu.
Slicer koji sam koristio je UltiMaker Cura. Za one koji ne znaju slicer je program koji kao što ime kaže reže i pretvara naš 3D model u slojeve koje 3D printer može kreirati. Zapravo slicer je mozak svega, printer samo radio što mu slicer zada. Kada bi printeru dali samo 3D model on ne bi znao što sa njim. Slicer se isto tako brine za potporne strukture o kojima ču dalje u tekstu. Dakle svi pokusi ovdje će zapravo biti napravljeni u sliceru.
Za prvi pokus sve sam ostavio na početnim postavkama. Potporne strukture su regularne, odnosno ravne i nema selekcije gdje da se generiraju, a gdje ne. 3D model je postavljen potpuno ravno kao da stoji na stolu. Sa ovakvim postavkama će printer isprintati dva modela, jedan 2.5cm visok, a drugi uvećan za 250%, odnosno 7cm visok. Za prvi manji model printeru je trebalo oko 1 sat. Par minuta više manje nisu bitne ovdje. Na prvi pogled se vidjelo da su potporne strukture na nezgodnim mjestima, i da ih ne ču uspjet odvojit. Ostale stvari su ispale izvrsno.
Printer je uspio pogodit većinu bitnih detalja za koje nisam očekivao da če biti vidljivi na modelu. Kada sam krenuo micati potpore shvatio sam da to neće biti izvedivo, odmah u početku san otrgnuo jedan mali ali bitan dio figurice i odustao. Što se tiče velike figurice. Ista stvar, čak sam i uspio otrgnuti isti djelić figurice.
Slijedeća metoda u sliceru je zamijeniti način generiranja potpornih struktura. Takozvane “Tree supports“. Takve strukture se čine gotovo organske. Pretpostavljam da bi računalo generiralo njih mora odraditi puno više kalkulacija. Kada su oba modela bila isprintana bilo je vidljivo da će ovo ići nešto lakše.
Na maloj figurici potpore su išle do neke mjere, no na nekim mjestima ih nisam uspio dohvatiti. To su uglavnom uska i ravna paralelna mjesta koja se nisu mogla drugačije isprintati. Na velikoj figurici stvari sve je bilo isto, ali veliko. Uz malo više muke uspio sam ukloniti sve potpore čak i na uskim mjestima, ali to vrlo rado ne bih ponovio.
Za treću i zadnju metodu odlučio sam koristiti “tree supports”, jer su se one pokazale lakše za ukloniti, ali ovog puta ču nagnuti figuricu na stranu. Tako da ni jedna površina nije teško dostupna za potporne strukture. Printanje za ovu metodu je trajalo nešto duže, no zanemarivo jer govorim o +- (5-10)min. Kada je printer završio bilo je na prvi pogled očito kako ču dosta lagano ukloniti potpore. I zaista tako je i bilo. Niti jedan djelić nisam oštetio. No na potpuno očišćenim figuricama vidjele su se neke nepravilnosti na mjestima gdje su potpore doticale figuru.
Kada se malo bolje razmisli i za očekivati je ovo. Model umjesto da ima slojeve plastike poprijeko, on ih ima uzduž. Printer je obično naj ne precizniji kada je na početku odnosno na kraju modela, jer jednostavno nikako drugačije nije moguće isprintati nešto. A kod ove zadnje metoda printer počinje printati na boku figurice i završava na boku.
I tako službeno i sa dokazima mogu utvrditi da nema najbolje metode printanja figurica na FDM printeru. Da sam htio preciznost trebao sam uzeti “resin” printere koji imaju mogućnost printanja puno manjih detalja. Određene metode su bolje za određene modele. Ako imam neku figuricu koja će biti izložena samo sa jedne strane onda je ova zadnja metoda perfektna. Ako printam neku pravilnu figuricu kao neko vozilo, onda su obične ravne potpore sasvim dovoljne.