Zahvaljujući mojim nedavnim avanturama sa starijim igricama. Morao sam naletjeti na DOOM. Igrica koju moram priznati nisam igrao nikada do sad, pa kud bolje nego da počnem na izvoru. Tamo gdje je sve počelo. Originalni DOOM iz 1993. godine.
Plan je bio natjerati sam sebe da prijeđem igricu, tek toliko da imam iskustvo igranja jedne od prvih FPS igrica. No kada sam otvorio igricu po prvi put, nisam ju zatvorio sve dok zadnja razina nije bila riješena. Ispada da je igrica za današnje standarde dosta kratka. Otprilike sat i nešto igranja. No način na koji je ova igrica toliko zabavna, a sa druge strane toliko jednostavno napravljena.
Naravno u to vrijeme to je bilo čudo od tehnologije. Igrica sama po sebi nema neku priču. Zapravo samo na kraju se pokaže mali tekst koji je zadivljujuće ostavio velik dojam na mene. Toliko velik da sam zapamtio taj tekst.
„Jedini put iz pakla je kroz njega“.
Nadalje postoji i Doom 2: Hell on Earth igrica. Koja je naravno nastavak prve i u njoj dolaze par novih pušaka i kompleksnije razine. Čovjek bi pomislio sve skupa par sati igre i to je to. No stvarnost je u ovom slučaju puno zanimljivija. Postoji cijeli skriveni svijet Doom modiranja. Cijela jedna velika skupina (Community) ljudi koji smišljaju, dizajniraju i kodiraju nove DOOM razine na maštovitije načine.
Kako do tog novog iskustva?
Postoji više načina. Način kojim sam ja išao je program po imenu GZDoom (Source Port) što je način da se DOOM igra sa svim benefitima modernih računala. Ujedno i sa time sam pokretao modove za Doom. Modove je moguće naći na raznim stranicama neke od stranica su WADArchive, ZDoom Forum, Mod DB, Nexus mods…
Prvi mod koji sam isprobao je COD Mod, mod koji dodaje razne moderne puške u standardne DOOM 2 razine. Oružja su jača od standardnih DOOM oružja, no to dodaje zabavi.
Nije bilo vremena za istraživanje jednog moda pre dugo. Htio sam isprobati što više.
Slijedeći mod Castlevania: Simon’s Destiny je mod koji potpuno preobražava igricu u nešto novo. Igrač u njemu umjesto puške ima bič i razne stvarčice za ubijanje čudovišta po uzoru na igricu Castlevania. Nevjerojatno je kako ovaj mod izgleda kao da sam u drugoj igri. Jedino po čemu se može skužiti da je DOOM je kretanje i lagano poskakivanje kada se krećem u prostoru.
Nakon Castlevanie zapravo svaki drugi mod će izgledati lošije, no ima ih još zanimljivih. Legend of DOOM je rekreacija originalne Legend of Zelda igrice. Da budem iskren nikad nisam volio tu igricu (vjerojatno jer sam loš), pa mi ovaj mod nije baš zabavan. To, i umro sam nakon 4 pune minute na laganoj težini…
Mogu istraživati i nabrajati modove cijeli dan ovako. No za poantu koju želim izraziti ovo je dovoljno. Modovi za DOOM postoje otkako i igrica. I na neki način ljudi i dalje rade nove modove, zapravo čini mi se kao da je to sada popularnije nego ikad. To se može vidjeti ako potražim Discord servere specijalizirane za modiranje DOOM-a. Jedan u koji sam ja zavirio je imao 2700 članova, od toga 800 online u to vrijeme. I stvarno je zanimljivo malo proučiti što se tamo zbiva. Ljudi koji pokušavaju napraviti mod za DOOM nekada ne znaju kako nešto kodirati, pa šalju upite da im iskusniji to pojasne.
Cijela ta stvar je meni fascinantna iz razloga što dok nisam počeo igrati i istraživati o igrici, nisam imao nikakve ideje da postoji cijeli skriveni svijet iza igre. Čak ni ovo malo istraživanje nije otkrilo sve. Iza iste DOOM igre postoji i “Speed Run” svijet, odnosno ljudi koji pokušavaju priječi razine i igricu što je brže moguće. Ne samo to nego i što je brže moguće priječi modove koje sam u ovom postu pokazao.
Koliko još zanimljivih mjesta stoji neotkriveno većini. Možda je tako i bolje, možda su mjesta posebna jer su neotkrivena.
Znači li to da sam ja sada zeznuo ovo mjesto? Moguće hehehe, no nitko ovo ne čita tako da nema veze, a ako čita molim za diskreciju.